U tom razdoblju među narodom je vladalo jedinstvo ( nije bilo nikome bitno tko je iz kojeg naselja i koje političko opredjeljene zastupa) koje je bilo ubojito oružje protiv onih koji su ga ugnjetavali, predstavnika velikosrbske hegemonije iz Beograda. U tom razdoblju su žandari samo mogli bježati i tražiti pomoć iz Slavonskog Broda. To je bilo razdoblje u kojem se misa zadušnica odvijala u zagrebačkoj katedrali za "sibinjske žrtve". To je bilo razdoblje kada nas je spominjao Vlatko Maček. Povijest je pokazala da su „sibinjske žrtve“ često korištene u  političke svrhe. Rijetko se spominjalo razdoblje jedinstva i sloge naroda te nemoći režima pred  brojnom složnom masom, a to je zapravo jedino bezvremensko oruđe naroda.

     Kap koja je prelila čašu dogodila se 1934. kada je bio izvršen atentat na Aleksandra Karađorđevića  u Francuskoj.  Tada je krenuo val nezadovoljstva koji je imao više uzroka. Povod „sibinjskim žrtvama“ je bila proslava papinog dana u Sibinju 15. veljače 1935. godine. U nedjelju u 9 sati ujutro dolazi u Sibinj Mihovil Praskić s 20 svojih mještana. Osim njih bilo je i ljudi iz Gromačnika, Slobodnice i Gronjih Andrijevaca te se ukupan broj procjenjuje na 350-400 ljudi.¹  Nakon svete mise svi su došli ispred kuće Ljubice i Đure Wagner², koja je zapravo bila gostionica. Misno slavlje je vodio Župnik Praskić. On je po završetku mise održao govor koji je imao političke elemente. Među ostalim rekao je da je bio kod dr. Mačeka i da ih je on sve pozdravio i poručio im da se organiziraju. Na koncu poručuje prisutnima da glasaju za dr. Mačeka 5 svibnja. Nakon mise bila su održana barem tri govora. Prvi govor je imao Vinko Čajkovac  koji je govorio o papi Piu IX. Druga tema je bila „Papa i Hrvati“. Nju je izlagao  Antun Tomac. Tomac je među ostalim istaknuo da su Pape krunili Hrvatske kraljeve i time im priznavali  svoju samostalnu državu. Zbog takvih riječi je došlo do nacionalnog zanosa prisutnih koji su nakon toga uzvikivali „Živio Papa, živio Maček, Živila slobodna Hrvatska,“ Treća tema bila je „Papa i socijalna pitanja³“  od Antuna Gabrilovca, umirovljenog učitelja iz Sibinja. Nakon završenih izlaganja pjevale su se domoljubne hrvatske pjesme.⁴ Osim spomenutih govornika govorili su, prema sjećanju Stjepana Ibrišimovića, Ivan Colić, Mika Ibrišimović, Iva Štivić, Mata Štivić.

     U utorak 19. veljače 1935. ponovno dolazi do uhićenja.  Među uhićenim bili su uz jučerašnje: Đuro Šilović, Ivan Colić, Nikola Ibrišimović, Ivan Štivić, Vinko Travarević, Antun Tomac.  Kao i prethodnog dana šalju se kuriri u okolna sela kako bi se pokušalo osloboditi uhićene.  U Gornje Andrijevce poslan je Ivan Juretić, Stjepan Luić-Šarić (iz G.Andrijevaca) i Valentin Škuljević (iz Sibinja) u Jakačinu Malu. U Odvorce i Krajačiće poslani su Petar Luić (iz G.Andrijevaca) i Filip Travarević (iz Sibinja). Josip Miković⁵  i Ivan Erpačić su u Oriovcu organizirali seljake te obavijestiti mještane o novim događajima. Potom kreće grupa seljaka iz Sibinja, Gornji Andrijevaca i Starog Slatinika.  O njihovoj brojnosti spominju se razne brojke koje variraju između 3 ⁶,5 ⁷ i 10 ⁸ kola koja se kreću prema Slavonskom Brodu.

Poginuli su 19.veljače 1935.: Petar Topalović (Odvorci - Jakačina Mala) 34 god., Antun Ercegović (Odvorci- Jakačina Mala) 20 god., Ivo Janković (Odvorci- Jakačina Mala) 37 god., Ivo Katalinić (Odvorci- Jakačina Mala) 30 god., Đuro Štimac (Odvorci- Jakačina Mala) 30.god., Mato Peić (Odvorci- Jakačina Mala) 26 god., Stipo Gunčević (Odvorci-Grižići) 39 god., Antun Perković (G.Andrijevci) 40 god.

     S navedenim stanovnicima Općine Sibinj do početka ožujka uhićena je 71 osoba koji su osumnjičeni za događaje koji su se zbili između 17. i 20. veljače. Dio njih je kažnjen s 30 dana zatvora, dio s novčanim kaznama dok je dio vraćen u Slavonski Brod. Od 16 osoba koje su bile optužene, deset je vraćeno. Protiv četvorice je nastavljen proces u okružnom sudu u Požegi. Na koncu je protiv 6  osoba podignuta optužnica na temelju „Zakona  o zaštiti javne bezbednosti“. To su: August Krunić i Marko Blažević iz Dubovika, Filip Juretić iz Sibinja, Kralo Krajačić iz  Krajačića, Vinko Boreković i Đuro Balić iz Gornje Vrbe. Posljednja dvojica oslobođena su krivnje. Filip Juretić je osuđen na 3 godine zatvora, a Kralo Krajačić na jednu. Marko Karakaš (G.Andrijevci) osuđen je na 30 dana zatvora i kaznu od 500 dinara. 

Slike: okupljeni mještani Sibinja, Slobodnice i Bartolovaca u crkvi u Slobodnici prije odlaska u Slaovnski Brod u policijsku postaju kako bi pokušali izvršiti pritisak na žandare i tako pustili uhićene (veljača, 1935.)

Slika: Sibinj početkom 20. st.

Slika: župnik Mihovil Praskić iz Podcrkavlja

Fotografije pripremio:  Krešimir Škuljević, prof. povijesti