Poštovani roditelji, skrbnici i svi koji pratite djelatnost naše škole, kao što sam i obećao prošle godine, dijelim s Vama rezultate naše škole iz provedenih nacionalnih ispita u ovoj školskoj godini. Već na prvi pogled uočljivo je kako su rezultati ove generacije uspješniji u odnosu na godinu ranije. Razlika među samim generacijama jasno je vidljiva prateći rezultate godinama unatrag. Zelena boja predstavlja rezultat koji je bolji u odnosu na županijski ili nacionalni prosjek, a crvena slabiji. Pozitivni rezultati svakako nas trebaju radovati i zalog su za bolju budućnost, ali i dalje su vidljiva područja koja treba poboljšati. To se u prvom redu odnosi na predmete Matematika i Biologija. Matematika tu nije slučajno jer se radi o predmetu koji traži ponajviše vremena i predanosti već od prvih razreda. Uzroke globalnog slabijeg rezultata (ako gledamo našu županiju/Osnivača u odnosu na RH) i našeg školskog koji se uklapa u tu sliku trebamo tražiti svi zajedno (roditelji i nastavnici) jer nisu djeca drugačija ovdje u odnosu na ostatak RH i nisu nastavnici drugačiji jer su svoje zanate ˝izučili˝ zajedno s kolegama koji rade po ostatku naše domovine. Moguće je kako su rezultati u prvom redu odraz spremnosti ulaganja truda u akademske rezultate i na neki način projekcija važnosti znanja trenutno u društvu. Jesmo li spremni za promjene i pomak pokazat će vrijeme. Do tada nam ostaje rezultat u skladu dosadašnjeg praćenja. Kada bi postotci riješenosti bili bodovi, po ukupnom zbroju naša škola bila bi u grupi čiji su rezultati do 10% ukupno slabiji od rezultata na nacionalnoj razini i do 10% bolji od prosjeka na razini Osnivača. Neki bi rekli vrlo blizu ˝zlatne sredine˝. Rezultat koji nas može, ali ne bi trebao zadovoljiti. Često se kao razlog slabijih rezultata navodi moguća nemotiviranost učenika jer ne postoje posljedice za napisano. Ukoliko je tomu tako, logično je pitanje zašto naša djeca na takav način pristupaju nečemu što je između ostalog i veliki izdatak, dok je u nekim zemljama rezultat pitanje časti pojedinca, obitelji, škole i zajednice.
Možda se odgovor nalazi i u nedavnom istraživanju koje je objavio gospodin Jokić.
https://www.index.hr/vijesti/clanak/jokic-cak-60-posto-osmasa-smatra-da-je-clanska-iskaznica-vaznija-od-znanja/2807264.aspx
Ako je to slika svijeta koju naši osmaši vide (ili ih netko uči da je tako), onda moramo mijenjati kist i boje (ili riječi) i graditi neki bolji svijet.
Svako dobro i ugodno ljeto.
Josip Šišmanović, učitelj
