Danas smo u školi održali komemoraciju za našu dragu kolegicu Editu. Prisjetili smo se svih trenutaka u kojima je svojom prisutnošću donosila toplinu i radost. Nikada nećemo zaboraviti njezin blagi pogled, uvijek nasmijano lice, niti njezinu vjeru i poniznost, koje su nam svima bile inspiracija.

Iz njezina života, ali i iz njezina preranog odlaska, možemo naučiti toliko toga – o ljubavi, skromnosti i značaju svakog trenutka. Nakon prigodnih riječi i dijeljenja uspomena, suze su nam samo navirale, a u srcima ostaje neizbrisiva tuga.

Edita, nikada te nećemo zaboraviti. Tvoje ljubičice zauvijek će krasiti učionicu informatike, podsjećajući nas na tebe i sve što si bila. Iako nisi prisutna tijekom nastave, stolica u učionici uvijek će biti namijenjena tebi.