Poštovani roditelji i skrbnici naših učenika, stanovnici naših općina s kojih upisujemo naše učenike te svi koji prate našu školu,
dijelim s vama analizu Nacionalnih ispita za našu školu u školskoj godini 2024./2025. Osjećam moralnu odgovornost predstaviti naše rezultate jer škola je ipak ustanova čiji se rad financira novcem svih građana. Želim samo naglasiti kako pod izrazom naše rezultate podrazumijevam zajedničko međudjelovanje roditelja i nastavnika kao najodgovornijih čimbenika, ali i šire društvene zajednice jer “potrebno je selo da se odgoji dijete”.
Komentiranje ispod članka neće biti moguće jer nam nije cilj “tražiti krivca”, već ukazati na potrebu dublje analize i poduzimanje konkretnih koraka kako bi se stvari promijenile. Ponajprije jer su i prošlogodišnji rezultati pokazali kako smo kao zajednica (razina županije) na začelju po znanju (među tri najlošije županije).
U tablici u nastavku možete vidjeti rezultate iz pojedinih predmeta. Svaki redak je jedan predmet. Prva tri stupca odnose se na prosječnu riješenost. Prvi stupac je nacionalni prosjek, drugi je Osnivač (u našem slučaju Brodsko – posavska županija), a treći je prosjek naše škole. Četvrti stupac je razlika (postotak) u odnosu na rezultat Osnivača, a posljednji stupac je razlika (postotak) u odnosu na RH. Boje su tu da pomognu čitatelju jer crvena znači negativnu razliku nas u odnosu na što se uspoređujemo, a zelena pozitivnu.
Posljednji redak gdje se nalaze samo brojevi zapravo je zbroj svih rezultata po predmetima i njihova međusobna usporedba. U našem slučaju to govori kako smo 8,48 % ispod nacionalnog prosjeka, a 5,93 iznad prosjeka Osnivača. U osvrtu na prošlost i prve provedene Nacionalne ispite 2008. godine naša škola bi bila otprilike u zaostatku kao što je bila i tada. To se, naravno, može gledati kao negativno jer nismo napredovali, ali s obzirom kako je u odnosu na tada postotak zaostajanja na razini županije povećan možemo reći kako smo zadržali pozitivnost.
Premda su stavovi prema Nacionalnim ispitima različiti i zapravo dijametralno suprotni ako bi usporedili krajnosti mišljenja, eksperimentalno testiranje u 2021./2022. godini pokazalo je nužnost ujednačavanja vrednovanja znanja na području Republike Hrvatske. Inflacija odličnih ocjena dovela je do procesa uvođenja prijemnih ispita u srednjim školama, posebice u gradu Zagrebu gdje je koncentracija učenika najveća i postoji pozitivna kompeticija među školskim ustanovama. Taj sindrom je uglavnom zaobišao ostale krajeve Hrvatske, a posebice one čija je demografska slika najlošija. Posljedično padu broja učenika izostaje ne samo kompeticija, već je usmjerenost upisa prije svega okrenuta prema kvantiteti. Nažalost, kvaliteta neće osigurati dovoljan broj učenika i razrednih odjela koji su potrebni za održavanje sustava škole ˝na životu˝ na način da svi zaposlenici zadrže jednaku normu i broj sati. Taj problem bi svakako trebao biti u dugoročnoj strategiji rješavanja nakupljenih problema u prosvjeti, ali vraćam nas na potrebu provođenja vanjskog vrednovanja obrazovanja. Nacionalni ispiti imaju svojih nedostataka koji će sigurno putem biti dorađeni, ali trenutno su jedini donekle objektivni način koji otkriva krvnu sliku našeg obrazovnog sustava. Zapravo je prvo vanjsko vrednovanje obrazovanja provedeno još 2008. godine i u njemu se mogu pronaći uistinu detaljni izvještaji i to po različitim kriterijima.
https://www.ncvvo.hr/wp-content/uploads/2008/02/izvjestaj_os_4r.pdf
https://www.ncvvo.hr/wp-content/uploads/2008/02/izvjestaj_os_8r.pdf
Nacionalnih ispita više nije bilo sve do 2021./2022. godine kada se provode na uzorku 81 škole. Više od same inflacije odličnih ocjena iskočila je i potreba već spomenutog ujednačavanja kriterija jer se pokazalo kako postoji određena skupina učenika čiji rezultati uvelike odstupaju od ocjena koje su im zaključene. Ponekada je to na štetu učenika (zaključena ocjena je niža u odnosu na znanje), a ponekada na štetu “sustava”, odnosno drugih učenika. U praksi to znači kako učenik x u nekoj školi ima ocjenu dovoljan, a odlično znanje. Učenik y iz druge škole ima ocjenu odličan, a znanje ispod te razine. Pri upisu u srednju školu učenik y ima prednost jer se zbrajaju zaključne ocjene bez obzira na znanje. Takav sustav nedvojbeno generira daljnje pritiske i na učenike i na obrazovne djelatnike. Rezultat su zapravo sve veća nerazumijevanja između dionika obrazovanja koja vode u još veće probleme. Sve više učenika, ali i nastavnika pokazuje sindrom sagorijevanja. Vjerujem kako je jedan pokazatelj povećanja pritiska i broj izostanaka kod učenika, ali i broj bolovanja kod nastavnika. Naravno, ovdje moramo uzeti u obzir i sindrom izbjegavanja odgovornosti koji postaje sve češći gost u hodnicima naših škola.
Iz tog razloga Nacionalne ispite treba gledati kao dio rješenja za probleme koji zapravo rastu i bez intervencije dobit ćemo sustav u kojemu su svi nesretni – dakle, dugoročno neodrživ i osuđen na intervenciju. Jedan dio rješenja ponudio je i portal srednja.hr , a to je da se ocjene iz predmeta ne zaključuju. Tada se ne bi izjednačavao postotak 3,50 (zaključna ocjena koja se očekuje je vrlo dobar 4) s postotkom 4,49. Učeniku bi njegov postotak bio broj bodova, a izostali bi nerijetki pritisci da se na npr. 3,40 dopuste dodatna odgovaranja. Dakle, možemo primijetiti kako postoji niz rješenja koji bi već do kraja iduće nastavne godine mogli eliminirati određene poteškoće.
Vraćam nas na rezultate naše škole koji su kao što sam i napisao u prosjeku ostali na razini koja je bila 2008. godine (županijskoj razini). Naime, u izvještaju za 4.r 2008. godine (str. 129) ostvaren je rezultat nešto niži od prosjeka države. Zajedno s Požeško-slavonskom, Osječko – baranjskom i Vukovarsko – srijemskom činili smo jednu skupinu kojoj se tek s nešto slabijim rezultatima mogu priključiti Istarska i Međimurska županija. Iza toga slijede Virovitičko – podravska županija te na koncu škole Ličko – senjske županije.
Gotovo punoljetnost kasnije rezultati izgledaju prilično drugačije. Na poveznici u nastavku možete (portal srednja.hr) osim članka pronaći i rezultate po predmetima na razini osnivača (gradovi i županije) za šk. godinu 2023./2024.
Nažalost, jednostavnom analizom broja koliko se neka županija po predmetima pronašla među tri najlošije županije dolazimo do rezultata kako najviše nezadovoljstva treba biti u Bjelovarsko – bilogorskoj i Brodsko – posavskoj županiji jer su upravo te dvije županije na samom začelju dok je i Virovitičko – podravska u tom krugu, ali njihov rezultat je takav bio i prije 17 godina. Što se tiče zaostatka Brodsko – posavske županije u odnosu na RH ona u ove dvije godine iznosi oko 14 %, a naša škola ove godine zaostaje već spomenutih 8,48%. Godinu prije toga zaostatak je 11%, a najbolja godina do sada bila nam je 2021./2022. kada je bio 3%.
Po dvadesetogodišnjem iskustvu mogu reći kako su roditelji, zajednica, a skupa s njima i nastavnici najvažniji u oblikovanju mlade osobe i njenih stavova.
Osiguravanje uvjeta svakako je dodatan, ali ne i presudan čimbenik. Naša škola u potpunosti već 6 godina radi jednosmjenski što je sigurno pozitivan čimbenik i daje mogućnost ostvarenju boljih rezultata. Ipak, u odnosu na rezultate gradskih škola (Slavonski Brod) moramo konstatirati određeno zaostajanje premda neke od njih tek stvaraju uvjete za jednosmjenski rad. Učitelji koji dio satnice ostvaruju kod nas, a dio u gradskim školama nerijetko svjedoče o višem nivou znanja učenika u Slavonskom Brodu.
Mislim kako je njihov bolji uspjeh rezultat ranijeg ulaska velike većine gradske djece u ranijoj/predškolskoj životnoj dobi u institucije koje se bave odgojem i obrazovanjem (vrtići) te provođenje produženog boravka u školama u kojem učenici uglavnom ponove gradivo i riješe zadaće.
Besplatnim vrtićem grad Slavonski Brod podigao je ljestvicu skrbi za djecu te vjerujem kako će ova primarno demografska mjera neposredno donijeti i bolje rezultate u samom znanju djece u budućnosti. Je li to uistinu razlog moglo bi se lako utvrditi uspoređujući rezultate testiranja učenika pri upisu za prvi razred osnovne škole. Ono što nas sve treba zabrinjavati je činjenica kako iz godine u godinu raste već spomenuti broj izostanaka učenika. To nama ne može biti “izgovor” za postignute rezultate jer ovaj fenomen pogađa cijelu Hrvatsku. Nama odraslima može poslužiti kao dobra podloga za promišljanje.
U prošloj godini 5351 učenik naše županije (od prvog do osmog razreda) imao je 375625 izostanaka. Deset godina ranije 7367 učenika (koliko ih je tada bilo) imalo je 338121 izostanak. To znači kako je u deset godina broj izostanaka po učeniku sa 46 porastao na 70 što je porast od 34%.
Želeći rasteretiti zdravstveni sustav dana je odgovornost roditelju koji može opravdati do tri dana na svoju riječ. Nažalost, s protokom vremena čini se kako padamo na ovom ispitu zrelosti jer broj izostanaka učenika nezaustavljivo raste. Sve češće su nam dnevne bolesti od ˝ponedjeljkitisa˝ do ˝petkitisa˝, a ima i onih specifičnijih poput ˝matkitisa˝ili ˝geografitisa˝. U već spomenutom Izvještaju NCVVO iz 2008. godine, dokazana je poveznica između slabijeg uspjeha u školi i većeg broja izostanaka.
Za našu školu uzet ću primjer 6. razreda. Dakle, učenici pred kojima tek slijede Nacionalni ispiti. S obzirom kako su rezultati iz Matematike najniži i na razini Osnivača, izdvojit ću i ostvarene uspjehe. Ovogodišnja dva šesta razreda imaju ukupno 45 učenika. Zajedno imaju 2821 izostanak, što je u prosjeku 63 po učeniku. Jedan učenik je neocijenjen, 2 su odlična i 2 vrlo dobra, dobrih je 8, a dovoljnih 29. 3 učenika idu na popravni ispit.
Godine 2016./2017. imali smo tri šesta razreda koji su ukupno brojali 64 učenika. Njihov broj izostanaka bio je 2154, što je 34 izostanka po učeniku. 17 učenika je odlično, 12 vrlo dobro, 15 dobro i 20 dovoljno.
Za godinu 2004./2005. nasumično je izabran 6.a razred koji je brojao 31 učenika. Imali su ukupno 1188 izostanaka, što je 38 izostanaka po učeniku. 1 učenik bio je odličan, 1 vrlo dobar, 21 učenik bio je dobar, a 8 ih je bilo dovoljno.
I kao posljednji slučajnim odabirom izabran je 6.d razred iz 1994./1995. Razred je imao 2 učenika s prilagodbom. Ukupno je bilo 32 učenika, a jedan se odselio tijekom godine. Imali su zajedno 985 izostanaka što iznosi 31 izostanak po učeniku. Na kraju je 6 učenika iz Matematike imalo zaključnu ocjenu odličan, 4 učenika vrlo dobar, 8 učenika dobar i 12 učenika dovoljan.
Možemo vidjeti kako tijekom godina pada ukupan broj učenika u razrednim odjeljenjima. Logično bi bilo pretpostaviti kako će kvaliteta i rezultati rasti, ali događa se upravo suprotno. Rastu samo izostanci učenika. Uzmimo kako nam je prosječan broj nastavnih sati po danu šest. Brojevi govore kako danas učenici izostaju najmanje tjedan dana više iz škole, nego prije 10 godina. Naglasit ću još kako je sadašnja razrednica jednog 6. razreda bila razrednica spomenutom šestom razredu iz 2016./2017. godine pa bi logično bilo da su rezultati između ove dvije generacije obrnuti jer se u međuvremenu akumuliralo iskustvo u radu. Vjerujem kako bi to i bilo tako da se nije promijenio odnos društva prema znanju.
Zašto nam rezultati trebaju biti važni?
Kao primjer kako uspjeh ostvaren u osnovnoj školi, a zatim u srednjoj školi utječe na život mladih ljudi i njihovo daljnje ostvarivanje i razvoj uzet ću učenika x.y. koji je završio kod nas osnovnu školu prije šest godina. Nakon toga završio je jednakim uspjehom srednju školu i unatoč osobnim i službenim pripremama uz srednjoškolski rad nije položio državnu maturu rezultatom kojim bi mogao upisati željeni medicinski fakultet. Razlog je jednostavan – nije bilo dovoljno znanja. Morao je uzeti godinu dana kako bi se dodatno pripremao za ovogodišnju maturu. Nažalost, iza ocjena naših srednjoškolaca ne stoji ista količina znanja kao kod vršnjaka u drugim krajevima, već često iluzija kako je to znanje koje posjeduju dovoljno za daljnji akademski rast. I nisu krivi oni kao djeca za tu iluziju i neuhvaćeno znanje, već mi odrasli što nismo prepoznali rastuću manjkavost sustava i krenuli tražiti rješenja.
https://plusportal.hr/obrazovanje_/rijesena-dilema-koja-je-gimnazija-bolja-48484
Ako se naš najbolji srednjoškolski program koji priprema za državnu maturu nalazi na 55. mjestu u RH, jasno nam je kako se svi ostali programi mogu naći samo iza tog mjesta. To pojednostavljeno znači kako se naši učenici ne mogu usporediti s vršnjacima iz ostalih krajeva. Brojčanom ocjenom da, ali ne i količinom znanja. Naravno, uz iznimke koje ću dalje spomenuti.
Znanje se akumulira, baš kao i neznanje. Dakle, učiti krenemo već od prvih dana od ljudi u našoj okolini. S godinama se broj ljudi, ali i okolina proširuju. Kvaliteta kojom smo okruženi neizbježno utječe na nas, ali i na sve sfere naših života. Bez organiziranog i vođenog boravka djece od najmlađe dobi kreće prvi zaostatak. Nakon toga zaostatak zapravo proporcionalno raste i do fakultetske razine procjenjujem kako je našim učenicima 50% teže upisati, ali i završiti neki od fakulteta koji su najtraženiji.
Dodatan problem kvaliteti znanja i visokog obrazovanja je činjenica kako u RH postoji više upisnih mjesta za fakultete, nego što učenika završi srednju školu. To znači kako se zapravo svaki učenik može negdje upisati, a zbog opstanka tolikih programa i sami fakulteti će nastojati zadržati studente (neminovno na uštrb kvalitete).
Dakle, pravo mjerilo je činjenica koliko naših srednjoškolaca upiše one fakultete koji su najtraženiji.
https://plusportal.hr/iz_drugih_medija/odlazim-i-cini-mi-se-da-se-necu-vratiti-53817
Nažalost, puno ljudi ne zna, ali za našeg ovogodišnjeg učenika generacije jedne srednje škole fakulteti su “stajali u redu” s ponudama. Niti jedan nije domaći. Dakle, naša djeca dobra su Nijemcima, Francuzima, Amerikancima i Englezima. Samo nama nisu. I možda nas ne treba brinuti što ide. Dapače, otići će negdje na izvor znanja i upiti ga. Problem je što nas nije briga hoće li se vratiti i donijeti to znanje. Većina neće.
Dočekali smo gotovo punoljetnost od prvih rezultata Nacionalnih ispita, a da smo rezultatima (time i znanjem) išli prema dolje. Naravno kako je to zabrinjavajuće i zvono za uzbunu, ali ono što se svi trebamo pitati gdje se vidimo za 18 godina. Tek kada budemo željeli više od ovoga, promjene će doći. Tek kada si priznamo kako demografske mjere nisu parola kojom bojamo ˝ružnu˝ istinu kako djece nema, ali ćemo ju stvoriti. Činjenica je kako djece ima koliko ima, a i to što imamo ne pokušavamo zadržati.
Analize Nacionalnih ispita po predmetima koje redovno provodimo na kraju svake godine pokazuju kako i ove godine imamo učenika koji su postigli preko 90% riješenosti ispita što je odličan rezultat. Vjerujem kako je to pokazatelj da u školi imamo znanja i vještine kojima to znanje možemo prenijeti učenicima. Naravno, za potpuni uspjeh mora postojati želja to znanje primiti i preuzeti, a to će se dogoditi tek kada to znanje u društvu postane tražena valuta i vrijednost. Pomoći će nadogradnje i opremanje škola, ali u receptu ukusne i dobre budućnosti postoji još puno sastojaka koje treba dodati/osigurati.
Josip Šišmanović, učitelj
