Petnaesto po redu Svjetsko prvenstvo u disciplini trčanja na 24 sata održano je 18. i 19. listopada 2025. u francuskom gradu Albi. Na svom šestom nastupu na svjetskim prvenstvima, hrvatsku reprezentaciju predstavljale su vrhunske ultramaratonke, među kojima i naša bivša učenica iz Slobodnice – Ankica Pavlović.
Ženska reprezentacija i osobni rekordi:
Ime i prezime/Klub/Osobni rekord (m)
- Paula Vrdoljak AK Sljeme 238,032 nacionalni rekord
- Ines Jozić UMK Mazator 231,079
- Ankica Pavlović UMK Mazator 224,706 Slobodnica
- Veronika Jurišić AK Sljeme 223,676
- Ines Bašić AK Sljeme 220,547
- Kristina Tenšek AK Sljeme 206,624
- Katarina Bekavac AK Sljeme 191,079
- Maja Urban AK Maksimir — dužnica
- Irena Smojver AK Sljeme — dužnica
Što je ultramaraton?
Ultramaraton je svaki atletski događaj koji uključuje trčanje ili hodanje na udaljenosti dužoj od tradicionalnog maratona – 42,195 km. Postoje različite kategorije:
- Supermaraton: utrke dužine 50 km i više
- Ultramaraton: utrke dužine 100 km i više
24-satna utrka – test izdržljivosti i mentalne snage
U 24-satnoj utrci, natjecatelji pokušavaju prijeći što veću udaljenost u 24 sata.
Utrke se najčešće održavaju na 400-metarskim stazama, a vrhunski trkači redovito prelaze 210 km i više, dok najbolji svjetski rezultati premašuju 240 kilometara.
Sudionici se mogu osloniti na vlastiti tim za podršku ili pripremiti šator s opremom i hranom blizu staze, kako bi im sve bilo dostupno između krugova. Ovaj format utrke često je povezan s kraćim varijantama poput 6-satnih, 12-satnih i 48-satnih utrka.
U razgovoru za našu stranicu, Ankica Pavlović, članica kluba UMK Mazator i bivša učenica naše škole.
1. Gdje ste pohađali osnovnu školu i koji vam je bio najdraži predmet?
Do četvrtog razreda išla sam u osnovnu školu u Slobodnici, a od petog do osmog u Sibinju. Najdraži predmet? Kad malo razmislim, mislim da je bio tjelesni. Nismo imali dvoranu, pa smo nastavu tjelesnog odrađivali na vanjskom betonskom igralištu. Bilo je izazovno – trebalo je paziti da ne padneš i ne ozlijediš se. Jako sam voljela igrati rukomet, ali trčanje mi je tada bilo užasno, hahaha.
2. Jeste li se bavili nekim sportom prije trčanja?
Nisam.
3. Kada ste zavoljeli i počeli trenirati trčanje, i gdje?
Trčati sam počela 1. rujna 2016. godine, sama. Prijavila sam utrku za koju sam čula nekoliko godina ranije i sama sebi obećala da ću je jednog dana otrčati. Morala sam početi s treninzima. Bilo je i smiješno i teško – otrčim 100 metara, pa 300 hodam i jedva dolazim do daha, hahaha. No, malo po malo sam povećavala udaljenost trčanja i smanjivala hodanje, i tako je sve krenulo. U travnju 2017. upisala sam se u Saucony školu trčanja u Slavonskom Brodu, jer sam htjela trenirati pravilno, pod stručnim vodstvom.
4. Sjećate li se svoje prve utrke?
Da, bila je to utrka „Wings for Life“ u Zadru 2017. godine. Zbog te sam utrke i počela trenirati, jer se sav prihod od startnina koristi za istraživanje ozljeda leđne moždine. Moj brat je, nažalost, nastradao u prometnoj nesreći i ostao nepokretan, tako da sam zapravo zbog njega tu gdje jesam danas. On je „krivac“ za sve! Zbog njega trčim, za njega trčim, umjesto njega trčim!
5. Koja vam je utrka najviše ostala u sjećanju?
Prva utrka za hrvatsku reprezentaciju, ujedno i prva takvog tipa u mom životu – 24 sata trčanja. Nisam znala koliko mogu otrčati, nikada nisam bila budna toliko dugo. Sto pitanja, a nijedan odgovor.
6. Koja vam je bila najteža utrka?
Vjerojatno zadnja, jer mi je još svježa u sjećanju. U travnju ove godine trčala sam krug oko jezera Balaton u Mađarskoj – ukupno 210 kilometara, a prvih 110 kilometara puhao je jak vjetar u prsa. Bilo je jako, jako izazovno.
7. A najdraža utrka?
„Wings for Life“ mi prva pada na pamet, ali i svaka utrka za hrvatsku reprezentaciju ili klub posebna je na svoj način.
8. Koja je najduža dionica koju ste istrčali?
224,706 kilometara u 24 sata, na Svjetskom prvenstvu u gradu Taipei na Tajvanu 2023. godine.
9. Kada ste shvatili da vam dobro ide trčanje na duge staze – maratone, ultramaratone?
Nakon nekoliko otrčanih maratona pojavila mi se želja da pokušam nešto duže. Nisam „brzi“ trkač, pa mi je lakše trčati duže dionice sporijim tempom. Imam tu neku izdržljivost koja je potrebna za utrke od nekoliko sati.
10. Kako ste dospjeli do hrvatske ultramaratonske reprezentacije?
Postoje određene norme koje treba ispuniti da bi se postalo kandidat za reprezentaciju. Ispunila sam normu na utrci od 12 sati, koja je ujedno bila i Prvenstvo Hrvatske, i tako postala članica reprezentacije za utrke na 24 sata.
11. Kada ste prvi put nastupili za Hrvatsku reprezentaciju?
Godine 2022., u Veroni, na Europskom prvenstvu u trčanju na 24 sata.
12. Kako se osjećate pred važan nastup za Hrvatsku? Imate li tremu? Možete li spavati?
Teško je riječima opisati taj osjećaj. Miješaju se ponos i sreća, ali i strahopoštovanje prema tom dresu. Čast je predstavljati svoju domovinu među svim tim velikim imenima koje inače gledaš na televiziji, a sutra si s njima na stazi. Rijetko kad uspijem mirno spavati prije utrke – proradi uzbuđenje već nekoliko dana ranije.
13. Kako se osjećate nakon završetka važne utrke? Osjećate li umor, bolove, imate li ozljeda?
Treba mi nekoliko dana da uhvatim ritam spavanja – jednostavno ne mogu spavati, valjda me još drži adrenalin. Umorna sam i iscrpljena, ali istodobno sretna i ispunjena. Bude upale mišića, ali to brzo prođe.
14. O čemu trkač razmišlja dok trči 12 ili 24 sata, ili 100, 200 kilometara?
O ničemu pametnome, hahaha. Stvarno ne znam. Zabavljam misli nevažnim sitnicama, i tako mi prolazi vrijeme. Nakon nekoliko sati trčanja jedva čekam kraj, hahaha.
15. Kako prevladavate krize tijekom trčanja? Razmišljate li ponekad o odustajanju?
Bude i toga, naravno. Teško je donijeti odluku o odustajanju, osim ako se ne radi o ozljedi i ako nije pametno nastaviti. Tada se pokušam pribrati i završiti utrku. Svaka je utrka novo iskustvo kroz koje moram proći da bih izašla jača – ne samo za buduće utrke, nego i za život.
16. Koliko tjedno trenirate i imate li vremena za sebe i hobije?
Kad sam u pripremama za neku utrku, treniram svaki dan, ponekad i dvaput dnevno. Nakon utrke slijedi kratak odmor, pa ponovno kreću pripreme. Gotovo sam stalno u punom treningu, pa je teško pronaći vremena za obitelj, a za sebe još teže. I dalje trčanje smatram hobijem, iako mi zapravo diktira život.
17. Zašto trčite ultramaratone?
Ne znam, jednostavno sam se pronašla u tome. Mislim da sam preko ultramaratona ojačala svoj karakter. Najteže je ostati ustrajan u treninzima, izdržati tempo, pronaći snagu i motiv. A kad dođe utrka – nema više povratka. Tada daješ sve od sebe, pa kako bude!
Uostalom, sve što nam život nosi jedan je veliki ultramaraton! Zato budite ustrajni u svojim željama, usudite se sanjati i vjerujte u sebe – jer život piše čudne priče!
Autor teksta: prof. kineziologije Marijan Ibrišimović
