Petnaesto po redu Svjetsko prvenstvo u disciplini trčanja na 24 sata održano je 18. i 19. listopada 2025. u francuskom gradu Albi.
Na svom šestom nastupu na svjetskim prvenstvima, hrvatsku reprezentaciju predstavljale su vrhunske ultramaratonke, među kojima i naša bivša učenica iz Slobodnice – Ankica Pavlović.
Ženska reprezentacija i osobni rekordi
Ime i prezime Klub Osobni rekord (m) Napomena
Paula Vrdoljak AK Sljeme 238,032 nacionalni rekord
Ines Jozić UMK Mazator 231,079
Ankica Pavlović UMK Mazator 224,706 Slobodnica
Veronika Jurišić AK Sljeme 223,676
Ines Bašić AK Sljeme 220,547
Kristina Tenšek AK Sljeme 206,624
Katarina Bekavac AK Sljeme 191,079
Maja Urban AK Maksimir — dužnica
Irena Smojver AK Sljeme — dužnica
Što je ultramaraton?
Ultramaraton je svaki atletski događaj koji uključuje trčanje ili hodanje na udaljenosti dužoj od tradicionalnog maratona – 42,195 km.
Postoje različite kategorije:
Supermaraton: utrke dužine 50 km i više
Ultramaraton: utrke dužine 100 km i više
24-satna utrka – test izdržljivosti i mentalne snage
U 24-satnoj utrci, natjecatelji pokušavaju prijeći što veću udaljenost u 24 sata.
Utrke se najčešće održavaju na 400-metarskim stazama, a vrhunski trkači redovito prelaze 210 km i više, dok najbolji svjetski rezultati premašuju 240 kilometara.
Sudionici se mogu osloniti na vlastiti tim za podršku ili pripremiti šator s opremom i hranom blizu staze, kako bi im sve bilo dostupno između krugova.
Ovaj format utrke često je povezan s kraćim varijantama poput 6-satnih, 12-satnih i 48-satnih utrka.
Autor teksta: prof. kineziologije Marijan Ibrišimović
U nastavku donosimo intervju s Ankicom Pavlović
U razgovoru za našu stranicu, Ankica Pavlović, članica kluba UMK Mazator i bivša učenica naše škole.
1.Gdje ste išli u osnovnu školu i koji vam je bio najdraži predmet?-
Do 4. razreda sam išla u Slobodnicu, a od 5. do 8. u Sibinj. Najdraži predmet? Kad malo razmislim mislim da je bio tjelesni. Nismo imali dvorane nego smo na vanjskom betonskom igralištu radili tjelesni i bilo je izazovno da ne padneš, da se ne ozlijediš. Jako sam voljela igrati rukomet, trčanje mi je tada bilo užasno hahahaha.
2.Jeste li se bavili nekim sportom prije trčanja?- Nisam.
3.Kada ste zavoljeli i počeli trenirati trčanje i gdje ?-
1.9.2016.g. sam počela sama trenirati trčanje, jer sam tada prijavila utrku za koju sam saznala par godina ranije i sama sam sebi rekla da ću ju trčati pa sam morala krenuti s treniranjem. Bilo je ujedno i smiješno i teško. Otrčim 100 metara, pa 300 metara hodam i jedva dolazim do daha hahahah, ali malo po malo sam povećavala trčanje i smanjivala hodanje i tako je krenulo. 2017.g. u 4.mjesecu sam se upisala u Saucony Školu trčanja u Slavonskom Brodu, jer sam htjela pravilno trenirati pod stručnim vodstvom.
4.Sjećate li se svoje prve utrke?- Da, bila je to utrka „Wings for life“ koju sam trčala u Zadru 2017.g. Zbog te utrke sam i krenula trenirati jer je to utrka koja sve startnine od utrke koristi za istraživanje ozljeda leđne moždine, a moj brat je nastradao u prometnoj nesreći i ostao nepokretan, tako da sam zapravo radi njega tu gdje jesam danas. On je „krivac“ za sve! Zbog njega trčim, za njega trčim, umjesto njega trčim!
5.Koja Vam je utrka najviše ostala u sjećanju?- Prva za Hrvatsku reprezentaciju i prva uopće takvog tipa u mom životu, 24 sata trčanja. Ne znam koliko mogu otrčati, nisam nikad bila budna toliko dugo, sto pitanja i nijedan odgovor.
6.Koja Vam je najteža utrka?- Vjerojatno zadnja utrka, jer je najsvježija u sjećanju. U četvrtom mjesecu ove godine trčala sam krug oko jezera Balaton u Mađarskoj. 210 km ukupno, a prvih 110 km jak vjetar u prsa. Bilo je jako, jako izazovno.
7. A najdraža utrka?- „Wings for life“ mi prva pada na pamet, ali i svaka za Hrvatsku reprezentaciju je posebna kao i za klub.
8. Koja je najduža utrka…dionica koju ste istrčali..?- 224.706 km u 24 sata na Svjetskom prvenstvu u gradu Taipei na Tajvanu 2023.g.
9.Kada ste shvatili da Vam dobro ide trčanje na duge staze…maratoni..100..kh….200 km…?- Nakon nekoliko otrčanih maratona pojavila mi se želja da probam nešto duže otrčati. S obzirom da nisam „brzi“ trkač lakše mi je trčati duže dionice sporijim tempom. Imam tu neku izdržljivost potrebnu za utrke od nekoliko sati.
10.Kako ste došli do Hrvatske Ultra reprezentacije?- Postoje određene norme koje treba zadovoljiti da bi bili kandidat za reprezentaciju. Ja sam ispunila normu na utrci od 12 sati, koja je ujedno bila i Prvenstvo Hrvatske, i tako postala član reprezentacije za utrku od 24 sata.
11.Kada ste prvi put nastupili za Hrvatsku reprezentaciju?- 2022.g. u Veroni na Europskom prvenstvu u trčanju na 24 sata.
12.Kako se osjećate pred veliki važni nastup za Hrvatsku? Imate li tremu? Možete li spavati?- Teško je dočarati riječima taj osjećaj, miješaju se osjećaji ponosa i sreće, a opet i neko strahopoštovanje prema tom dresu. Čast je predstavljati svoju domovinu među svim tim velikim imenima koje jedan dan gledaš na televiziji, a sutra si na stazi s njima. Rijetko kad se uspijem mirno naspavati jer valjda proradi to uzbuđenje danima prije utrke.
13.Kako se osjećate poslije završene važne utrke? Osjećati li umor, bolove, ima li povreda?- Treba mi nekoliko dana da uhvatim ritam spavanja, ne mogu spavati. Valjda me drži taj adrenalin od utrke. Umorna sam i iscrpljena, a opet sretna i ispunjena. Bude upale mišića, ali brzo to prođe.
14.O čemu razmišlja trkač dok trči 12 ili 24 sata…ili 100..200 km?- O ničemu pametnome hahaha. Stvarno ne znam odgovor. Zabavim misli nevažnim sitnicama i tako mi prolazi vrijeme. A kada prođe nekoliko sati trčanja onda jedva čekam kraj hahah
15.Kako rješavate krize tijekom trčanja…razmišljate li nekada o odustajanju na utrci..?- Bude razmišljanja o odustajanju iako je takvu odluku teško donijeti. Ako se ne radi o ozlijedi i da mi je pametno odustati, onda se pokušam pribrati i završiti utrku. Jer svaka ta utrka je novo iskustvo kroz koje trebam proći da bi izašla jača za neke buduće utrke, ne samo natjecateljske nego i životne.
16.Koliko tjedno trenirate i imate li vremena za sebe i svoje hobije?- Kad sam u pripremama za neku utrku, tada su mi treninzi svaki dan. Nerijetko imam i po dva treninga u danu. Kad završi utrka slijedi kratki odmor i onda opet krećem u nove pripreme tako da sam skoro stalno u punom treningu i teško je naći vremena za obiteljske obveze, a za sebe još teže. Još uvijek trčanje smatram hobijem, iako mi diktira život.
17.Zašto trčite ultramaratone?- Ne znam, nekako sam se našla u tome. Mislim da sam ojačala svoj karakter preko tih ultramaratona. Najteže je ostati ustrajan u treninzima, izdržati taj tempo, pronaći snagu i motiv. A utrka kad dođe, nema više povratka. To je to, taj dan dati ćeš sve od sebe pa kako bude! Uostalom, sve što nam život nosi je jedan veliki ultramaraton! I zato budite ustrajni u svojim željama, usudite se sanjati i vjerovati u sebe jer život piše čudne priče!
