Susret sa sestrom Josipom je bio vrhunac svih humanitarnih aktivnosti koje smo ove školske godine provodili, a o kojima ste mogli čitati i na našoj web stranici.

Sestra Josipa je posjetila matičnu školu u kojoj se susrela s učiteljima, gdje je bila dirnuta ljubavlju svih učitelja i učenika, zatim područnu školu u Grgurevićima, a nakon nje i područnu školu u Slobodnici.

U područnoj školi u Grgurevićima su se okupili svi učenici i učitelji i iz područnih škola  Ravan i Grižići te odvorački svećenik Željko Čabaj.  Susret je bio jako dojmljiv jer je sestra Josipa pokušala preko prezentacija koje je donijela približiti Afriku i život djece u Africi našim učenicima. Učenici su nakon toga sestri postavljali razna pitanja o različitostima života, ali smo zaključili da su djeca svugdje ista, neposredna, znatiželjna, otvorena i željna igre. Razlika je jedino što oni svoje igračke prave sami od sjemenki drveća ili materijala koje nađu u prirodi te se vesele  puno manjim stvarima.

U područnoj školi u Slobodnici susrela se sa svim učenicima tijekom 6.sata te im također kroz prezentacije i priču prenijela svu težinu, ali i radost života u Africi.

Unatoč tome što je u učionici bilo oko 140 učenika svi su vrlo pažljivo i zainteresirano slušali, a sestra Josipa je rekla da se što se tiče broja učenika u učionici osjeća kao da je u Kamerunu. Naime sve nas je iznenadila kad je rekla da u Africi ima škola u kojima u prvi razred, u jedan odjel, kreće  160 učenika koji vodi samo  jedan učitelj u maloj učionici. U školu se pješači u jednom smjeru i po 8 km, a obrok koji će pojesti u školi , najčešće je i jedini obrok u danu. Naglasila je da  djeca u Africi jedu  samo jedan obrok u danu i to ne zato što ne žele ili im se nešto ne sviđa,već zato što nemaju što jesti.  Najčešći obrok je riža ili bijela palenta, a poslastica djeci  (umjesto čipsa!) su pečeni, hrskavi, mravi, termiti, kao vrijedan izvor proteina.

Nikada se nije dogodilo, ističe sestra Josipa,  da neko dijete nakon obroka koje dobije kod njih nije došlo i reklo hvala.

Zahvalnost je riječ koja se tog dana spominjala nebrojeno puta.

Zahvalnost sestre Josipe, misionarke, za veliko srce naših učenika i učitelja koji su svoju ljubav poklonili  djeci u Kamerunu. Zahvalnost svih nas za prekrasan susret  koji nas je još jednom podsjetio kako je malo potrebno da budemo sretni,te da imamo i više nego što nam treba za tu sreću.

                                                                    Ravnateljica Mirela Mršić-Pavičić

U prilogu dolje donosimo prezentaciju koju nam je prikazala sestra Josipa iz Kameruna!

F o t o g a l e r i j a   ostalih fotografija ....