Na predstavljanju je bilo mnogo maštovitih šešira s puno jesenskih plodova, a naši su šeširi, kroz priče, proputovali gotovo cijeli svijet te upoznali razne prijatelje na svome putu – Medvjeda, Djeda Šeširka, Lastavicu...  Najbolji šeširi su se uključili i u program za Dane kruha koji se održao u crkvi u Slobodnici dana 10. 10. 2014. Na kraju smo, u hodniku naše škole, postavili i izložbu jesenjih šešira.

Kako je to sve izgledalo, možete pogledati u fotogaleriji, a u prilogu i pročitati neke od priča. Naša Priča jesenjeg šešira završila je vrlo uspješno i radujem se sljedećem takvom projektu.

Luka Maričević, 5.c

Priča jesenjeg šešira

Ja sam Marko Šeširović iz Šumske šume, tamo sam se rodio.

Bio sam u divljini  gdje sam susretao razne životinje. Otišao sam kod bake i djeda. Tamo sam upoznao Jabučnog Ivu i Kruškinog Šimu. Igrali smo se sve dok nisam pao na kamen. Kruškin Šimo pomogao mi je da dođem kod bake i djeda koji su odmah pozvali hitnu. Morao sam ostati u bolnici jer su mi svi plodovi bili slomljeni. Orasi su popucali, cvijeće poispadalo, a žir je slomio svoje bodlje. Prijatelji su me posjećivali i donosili šeširove plodove. Sagradili su i kućicu na drvetu u kojoj smo se poslije stalno igrali.

Marko Knežević, 5.c

Jesenski šešir

Stari sam jesenski šeširko. Dolazim s vesele Jasenkine glave.

Poznajem sve lišće što pada na mene. Volim razne boje i mirisno voće. Došao sam u Slobodnicu posjetiti veselu djecu.

Sada moram ići. Možda se vidimo i sljedeće godine, pozdrav!

Leon Matić, 5.c

Priča jesenjeg šešira

Dobar dan! Zovem se Šeširko Šerić, porijeklom sam iz daleke Rusije. Tražim jesenje plodove za svoj šešir.

Putovao sam preko brda i dolina. Idem prema slavonskoj nizini jer su mi mnogi prolaznici rekli da tamo ima puno jesenjih plodova. Na putu sam sreo dobrog miša Miška koji je tražio sir za svoju kolekciju sireva. Putovali smo sve do Hrvatske kada smo se razdvojili. Već zamišljam kako će izgledati moj šešir. Obišao sam puno slavonskih ravnica. Na poljima sam pronašao jesenje usjeve zrelog kukuruza gdje sam ubrao komušinu i suhu svilu. Moglo se pronaći velikih hrastova, a njegovi plodovi žirevi ukrašavaju moj šešir. Putujući dalje, u nekim sam šumama naišao na plodove kestena. Njega sam uvrstio u ovu ljepotu šešira. Na seoskim sam imanjima ubrao lišće od mirisne lipe i kruške, a našao sam i plodove oraha, kao i požutjelog lišća. Uz šumske plodove sam ubrao plodove mirisne mušmule, šipka i lista kupine.

Prevalio sam dugačak put na kojem sam prikupio razne jesenje plodove i lišće žućkastosmeđe boje.

Ivan Kovačević, 5.c

Priča jesenjeg šešira

Zovem se gospodin Šeširko. Dolazim iz Šeširgrada. Tamo svi ljude nose šešire.

Došao sam da vam pokažem koliko šešir vrijedi na glavi. Bio sam na suncu, kiši, snijegu i tuči. Jednog vjetrovitog dana šetao sam u parku u kojem sam sreo prijatelje. Vjetar je puhao sve jače i jače i odnio me. Letio sam dan i noć. Zatim je počela padati kiša. Smočila je sve moje jesenske plodove i pod njihovom težinom sam počeo padati. Pao sam na hrpu lišća i jesenskih plodova. Kada sam stao na noge, bio sam pun jesenskih plodova. Na sebi sam imao sve jesenske boje. Sve su se životinje okupile oko mene i upitale: - „Šeširko, gdje si ti bio?“    – „U hrpi lišća“ – odgovorio sam. – „Kako si tamo dospio?“ – „Pa, letio sam i letio i tako sam dospio u hrpu lišća...“ Odjednom me pogodio tvrd žir i pao sam u nesvijest.

Šeširka su probudila crkvena zvona  u 6 h i on je shvatio da je to sve bio samo san.

Dorian Marušić, 5.c

Priča jesenjeg šešira

Bok, društvo!

Zovem se Jesenko Šeširko. Moja priča počela je ovdje u Slobodnici.

Bilo je to prošle godine u ranu jesen. Šetao sam se ulicom i ugledao malu lastavicu. Stajala je na drvetu i cvrkutala. Prišao sam joj i upitao je zašto je sama. Ona mi je odgovorila da čeka svoje prijatelje i da odlazi na jug. Pitao sam ju zašto mora otići kad je ovdje tako lijepo i ima puno raznih boja, a ima i jako puno jesenskih plodova. Odgovorila mi je da ide u toplije krajeve jer ovdje uskoro dolazi zima. Počeo je puhati hladan vjetar i morao sam otići. Kad sam se sutra vratio na to mjesto, na drvetu više nije bilo lastavice, ali ni jednog listića da mi kaže na koju je stranu otputovala. Tako sam išao i tražio nekog da mi kaže gdje je jug. Naišao sam na malu smeđu vjevericu s kitnjastim repom. Ona je stajala ispod hrasta i skupljala žireve za zimu. Od nje sam saznao na kojoj je strani jug i odmah sam krenuo dalje. Na putu sam susreo mnogo životinja i čuo razne priče. No, kad sam konačno došao na svoje odredište i pitao gdje je lastavica, rekli su mi da je već krenula nazad kući. Bio sam jako umoran i odlučio sam se prvo malo odmoriti. Nakon toga krenuo sam natrag. I, evo me, stigao sam, ali opet nisam uspio naći svoju prijateljicu lastavicu. Vrapčići su mu rekli da se bila vratila, ali da je prošlo neko vrijeme i da je morala opet otići.

I sad sam došao kod vas da mi kažete hoću li je ikada više vidjeti.

Valentina Tomić, 5.c

Priča jesenjeg šešira – o šeširu Švrlji

Bok, djeco! Ja sam jesenji šešir Švrljo. Došao sam da vas razveselim svojim pričama i šalama.

Djeca: Znaš li, Švrljo, kakav vic?

Švrljo: Naravno! Evo jedan: znate li koliko je 1+1?

Djeca: 2!

Švrljo: Nije, nego 11!

Djeca: (hahahahha) Pričaj nam o svojim pustolovinama!

Švrljo: Bilo je to davno, davno, tako davno da se niti ja točno ne sjećam. Bila je jesen i išao sam na put oko svijeta. Prvo sam išao u Pariz i vidio sam Eiffelov toranj. U tom je trenutku bilo snimanje akcijskog filma i na vrhu tornja je bila tučnjava, ali ne prava. Zatim sam pošao u Brazil u Rio de Janeiro i slikao sam se pred kipom Isusa Krista s raširenim rukama. Potom sam došao i do Rusije gdje sam se šetao Crvenim trgom... Obišao sam još mnogo drugih zemalja...

Djeca: Vauu, koja pustolovina!

U tom se trenutku začulo školsko zvono. TR TR TR TR TR!!!!!!!

Švrljo: Dobro, djeco, naše je druženje gotovo!

Djeca: Doviđenja, jesenji šeširu Švrljo! Jedva čekamo sljedeću jesen!

Švrljo: Bok, do sljedećeg susreta!

(U učionici.)

Učiteljica: Djeco, kako vam se svidio jesenji šešir Švrljo?

Djeca: DA, BAŠ JE BIO ZABAVAN!!

Omar Đuranović, 5.c