Prvi odgovor na ovo pitanje gotovo uvijek se odnosio na „surfanje“ internetom, a svi ostali odgovori uplovili su u pouzdane luke nazivane KNJIGAma.  Naša odredišna luka imala je još i posebno ime s čijim smo zapamćivanjem imali manjih problema – referentna zbirka. Uz brojne brodice, u njoj su privezane brojne raskošne jahte. A te „jahte“ nazvane enciklopedijama, leksikonima i rječnicima podrobnije smo upoznali i naučili smo se koristiti njima. Mnogi od nas već su se znali koristiti ovim riznicama znanja pa smo gradivo samo utvrdili. Nakon što smo ih razgledali, plovili smo njima njihovim bogatim morima rješavajući zadane zadatke i na kraju izvješćujući o svojim destinacijama.

       Istovrsni sati, ali u jednostavnijem obliku, održani su i u trećim razredima. Misao vodilja ovih sati za trećaše bila je da nam knjiga služi za sve predmete. Trećaši su se tako upoznali s enciklopedijama. I ovdje je bilo znalaca koji su se vješto snalazili u sadržajima i kazalima i s lakoćom riješili zadane zadatke. Bilo je tu i oduševljenja pri pronalasku ilustracije unutrašnjosti ljudskog tijela koje je bilo prikazano i kao tvornica. A bilo je tu i intrigantnih otkrića poput onog da vilenjaci postoje…

 Iskra Butković-Komarnicki, školska knjižničarka

Fotogalerija ostalih fotografija ...