Kući jurnem i torbu zafijatim u kut.

Ne mislim na zadaću niti na ocjene.

Uzmem loptu i pod noge put –

Takav dan za mene nema cijene.

Ipak, priznati moram sada svima:

danas mi je u školi posve lijepo bilo!

O, da takvih dana barem više ima!

Poslušajte samo što se to zbilo :

Učiteljica je loptu dala nam sa smiješkom

i rekla :“Ostavite knjige, igra nas čeka!“

Prvo pomislih da to sam čuo grješkom

ili da je ovo njena šala neka.

Ubrzo mi je postalo jasno da to šala nije.

Graničar je u pitanju, za sveg svijeta blaga!

U dvoranu smo utrčali tko brže ,a tko prije

i čekali da otpočne ta igra nam draga.

U borbi među smjenama bilo je šaroliko:

jedni su bili sretniji, drugi sretni manje.

2b,3a i četvrtaša akavaca nekoliko

odnijeli su pobjedu za dobro igranje.

Za isto to vrijeme maleni prvaši

prijateljstvo su gradili šarenom kredom.

Po pločniku su crtali da se sve praši!

Maleni umjetnici, sve i jedan redom!

Dječji tjedan je, kaže učiteljica

pa se nama djeci ostvaruju želje.

Još samo da se onako nadijele i petica

Kakvo bi to tek bilo veselje!

Fotogalerija ...