Od stotine pisama teškom mukom smo odvojili tri pisma, pa pročitajte:

JEZIK LJUBAVI

Dragi moji prijatelji,

Pišem iz daleka. Pišem vam da bih vam rekla neke stvari. Možda smo naizgled različiti. Različite smo boje kože, imamo različite crte lica, različitu boju očiju i kose. No te sitne razlike čine nas posebnima i jedinstvenima. Te sitne razlike razlikuju nas od ostalih na svijetu, ali po nečemu smo svi isti, svi smo mi ljudi. Baš zbog toga moramo biti jedni uz druge, biti uvijek tu za drugoga, jer problem našeg brata i naše sestre i naš je problem. Znam da vam je teško, ali ostanite jaki i znajte da smo uvijek tu uz vas, gdje god mi bili i na kojoj god se mi strani svijeta nalazili, tu smo uz vas i dat ćemo sve od sebe da vam ti dani budu ljepši , lakši i sretniji. Jedan vaš sretan i zahvalan osmijeh ljepši je dar i od najljepšeg dara na svijetu. Vi ste lijepi, dobri, mali ljudi koji ne traže puno. Divim se vašoj skromnosti, snazi i tome što ste puni ljubavi za sve. Mislim da biste vi trebali biti uzor mnogim ljudima na svijetu. Dragi moji prijatelji, želim vam još samo reći da jedini jezik kojeg svi trebamo razumjeti je jezik LJUBAVI.

Lucija Pavičić, 8.d

Dragi prijatelju iz daleke Zemlje,

Danas je red na meni da ti napišem pismo, da ti ispričam i svijetu koji me okružuje. Naši svjetovi se razlikuju u mnogo stvari. Tebe okružuju pustinje i zagađenja, dok mene trava i livade. Ti imaš jedan obrok u danu, a ja ih imam tri. Ti spavaš na hladnom podu, a ja u toplom krevetu. Eh kad bi došao ovamo, kako bih ti pomogla. Osjetio bi ono što moj svijet ima, a tvoj ne i cijenio bi to više nego mi.

Razmišljala sam…. Kako bi to bilo kada bi neki čovjek napravio ustanovu za vas tu. Nešto kao npr. dom gdje biste spavali i odakle biste odlazili u školu. To bi bio pravi humanitarac!

Ja bih htjela pomoći, jer ne želim da gladuješ. Ti zaslužuješ više nego pohlepni Svijet koji me okružuje.Razmišljala sam također, kako bi bilo da sam ja siromašna, a ne ti? Kako bi bilo živjeti u tvom Svijetu? O tome sam razmišljala, dok sam gledala dokumentarac „31 dijete“. Zanimalo me to i još uvijek me zanima. Zanima me kako je isključivo tebi i htjela bi pomoći. Ne volim kada netko pati. Ne volim. Željela bih da svi žive lijepo na ovoj planeti. Voljela bih da nas sve život mazi, ali to nažalost nije moguće. Oh, kako bih tek voljela ravnopravnost i Svijet bez rata, da svi živimo u miru. A što bi ti volio?

Imaš li slično razmišljanje kao i ja? Javi mi, jer želim znati. Jesam li ti pričala kako je svijet oko mene okrutan? Kako ljudi gledaju da bi se ugojili, a kad vide prosjaka na ulici okrenu glavu? E, pa dobro došao u moj dio Svijeta, gdje ljudi ne mare jedno za drugo, nego im je stalo samo do sebe. Nego, ispričaj ti meni još malo o Africi, zanima me život tamo. Zanima me kako to da zemlja s naftom je u stvarnosti siromašna, ili kako to da si zavolio školu? Iznenađujuće je to što se ti veseliš školi i obrazovanju. Dođi ovamo i pitaj nekoga za školu i svi će ti odgovoriti isto: „Mrzim školu!“ Nikom nije stalo do obrazovanja, nego do struje, točnije interneta. Svi vole Internet i to im je glavna zanimacija u životu, televizor također. Ti to nemaš pa se opet ne žališ. Kada usporediš naše „svjetove“, to je kao da ne živimo na istoj planeti. Totalno je drugačije. Ali ljudi su takvi kakvi su i to nitko ne može promijeniti. Još samo da pismo stigne do tebe pa da mi ti svoje napišeš. Voljela bih čuti još ponešto o Africi. I naravno, još uvijek želim da mi dođeš.

Pozdrav!

Ines Bertović, 8.c 

                            Dragi moji prijatelji i prijateljice,

Ovo pismo pišemo jer znamo da mi imamo ono što vi nemate, nadamo se da ovo pismo što ćemo napisati, da će vam dati podršku. Za početak malo pitanja:

Kako je vama u Africi?

Idete li u školu?

Imate li dom?

Imate li obitelj?....

Mi znamo da je vama jako teško, jer vi niste kao mi.

Malo o nama: mi idemo u školu, imamo dom i obitelj, imamo puno prijatelja….

U školi puno pričamo o vama, nekad se rastužimo kad vas na laptopu gledamo, ponekad i zaplačemo.

            Želimo da ne prestanete vjerovati da postoji bolje sutra!

Sara Milić, 5.a

Gabriela Bodlović, 5.a

Prezentacija sestre Josipe iz Kameruna.....

A EVO  KAKO SU NAMA NAŠI MALI, A VELIKI PRIJATELJI ZAHVALILI NA DONACIJI KOJU SMO SAKUPILI I PO SESTRI JOSIPI POSLALI

PROŠLE ŠKOLSKE GODINE!